Pirika je jedan od najdosadnijih korova u vrtu, čak i meni, jer je se ni ja u svom vrtu nikako ne mogu riješiti. Razmnožava se svojim mnogobrojnim podancima, koji ujedno i jesu njen ljekoviti dio.

U davnim vremenima, kad se čovjek prilagođavao prirodi (a ne prirodu sebi kao danas), pirika je služila i kao hrana i kao lijek.

Znanstvena istraživanja su pokazala sa podanak pirike sadrži mnoge ljekovite sastojke od koji su neki:

• agropyrin koji djeluje protuupalno (poput antibiotika)
• amigdalin poznat kao vit.B7 koji po mnogim istraživanjima djeluje na stanice raka
• manitol koji se kao aktivni sastojak koristi u mnogim lijekovima za diuretičko djelovanje, snižavanje tlaka i detoksikaciju putem mokraće
• inozitol (manje poznat vitamin I) koji je neophodan u metabolizmu masti i kolesterola, te se koristi protiv bolesti jetre
• inulin-prehrambeno vlakno tj.prebiotik koji hrani dobre bakterije u crijevima, te time poboljšava probavu i smanjuje rizik od karcinoma debelog crijeva
• vitamine A i B skupine, željezo, slicijeve kiseline…jabučne kiseline…

 

U fitoterapiji pirika se najčešće koristi protiv pijeska i kamenaca, kako bubrežnih, tako i žučnih, jer ima sposobnost njihovog otapanja.

Nezaobilazna je i u čajnim mješavinama protiv povišenih masnoća u krvi, bolesti jetre i žuči, gihta, reume, te općenito za čišćenje cijelog organizma.

I to nije sve! Njena protuupalna svojstva koriste se i u liječenju upala mokraćnih puteva, prostate, želuca i crijeva, ženskih bolesti…, a može poslužiti i kao zamjena za kavu (poput poznatije cikorije).

Njena ljekovita svojstva zaista su brojna, pa slijedeći put kad ćete se naći u borbi sa pirikom, pomislite da ni ona nije tu bez razloga. Možda samo mi ljudi moramo pronaći put povratka suživotu s prirodom.